еС
На предлог нашег Портала Е СТВАРНОСТ данас смо добили и свеобухватан, методолошки структуриран, детаљно образложен и за ширу јавност (а не само за стручњаке у области дигиталних технологија и информатике) јасан текст др Мирослава Марковића, професора струковних студија „Шумадија“. Одсек у Аранђеловцу.
Ево интегралног текста проф. др Мирослава Марковића:
Šta je Državni data centar i čemu služi?
U Kragujevcu je 18. decembra 2020. pušten u rad Državni data centar (u nastavku teksta: centar), jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u oblasti informacionih tehnologija u Srbiji. Njegova osnovna namena jeste čuvanje i obrada digitalnih podataka, kao i pružanje računarskih usluga državnim institucijama, a klijenti mu mogu biti i domaće i strane privatne kompanije.
Da bismo razumeli značaj ovog projekta, potrebno je najpre objasniti šta je data centar. Pojednostavljeno, to je posebno opremljeni objekat u kome se nalazi veliki broj računara, odnosno servera, koji rade neprekidno. Na njima se čuvaju podaci, izvršavaju programi i obrađuju informacije. Za njihov rad neophodni su pouzdano napajanje električnom energijom, hlađenje, telekomunikacione veze i odgovarajuća fizička i informatička zaštita.
Što se tiče potrošnje električne energije, uređaji za čuvanje podataka, poput hard-diskova i SSD diskova, pojedinačno su relativno mali potrošači. Znatno veći potrošači mogu biti procesori, a naročito specijalizovani grafički procesori (GPU) koji izvršavaju ogroman broj matematičkih operacija, posebno prilikom treniranja modela veštačke inteligencije. Pored toga, značajan deo električne energije troše sistemi za hlađenje i ostala prateća oprema.
Što se tiče hlađenja, nisu nam dostupni podaci o tome da li se koristi vazdušno ili direktno tečno hlađenje servera, da li se toplota odvodi uz potrošnju vode, i u kojoj meri se koriste zatvoreni sistemi za njenu recirkulaciju.
Kompleks u Kragujevcu prostire se na zemljištu površine četiri hektara, a dva osnovna objekta imaju ukupnu površinu od približno 14.000 kvadratnih metara.
Prvi objekat namenjen je državnoj upravi, lokalnim samoupravama i komercijalnim korisnicima. U njemu se nalazi računarska infrastruktura koja omogućava čuvanje podataka i funkcionisanje različitih informacionih sistema. Među državnim institucijama za koje je zvanično potvrđeno korišćenje usluga centra nalaze se Narodna skupština Republike Srbije i Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS)
Drugi objekat, pušten u rad u julu 2022. godine, namenjen je smeštaju opreme i najosetljivijih podataka: Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane, Vojske Srbije i Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Prema zvaničnom saopštenju Kancelarije za IT i eUpravu, ovaj objekat ima posebne tehničke funkcionalnosti prilagođene potrebama bezbednosnih službi.
Kancelarija za IT i eUpravu navodi da se u centru čuvaju podaci građana i privrede. Međutim, javno dostupne informacije ne pružaju potpun pregled konkretnih baza podataka koje su smeštene u Kragujevcu, niti omogućavaju da se utvrdi koje se sve kategorije ličnih podataka tamo obrađuju. To je posebno značajno imajući u vidu da centralizovano čuvanje podataka, pored brojnih tehničkih prednosti, zahteva jasno definisanu odgovornost za njihovu zaštitu.
Do detaljnijih informacija o radu Državnog data centra nije jednostavno doći. Prema pisanju Kragujevačkih novina iz avgusta 2026. godine, Kancelarija za IT i eUpravu odbila je zahtev redakcije da dostavi podatke o potrošnji električne energije i vode, planiranom proširenju kapaciteta i troškovima rada centra, pozivajući se na zaštitu tajnih podataka i nacionalnu bezbednost.
Iako je razumljivo da određene informacije o infrastrukturi koju koriste bezbednosne službe moraju ostati zaštićene, postavlja se pitanje opravdanosti uskraćivanja podataka o potrošnji javnih resursa. Prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, ograničavanje pristupa mora biti zakonski opravdano, a informacije koje nisu zaštićene treba izdvojiti i učiniti dostupnim javnosti. Zbog toga bi bilo važno utvrditi na koji način bi, na primer, objavljivanje ukupne godišnje potrošnje električne energije ili vode moglo ugroziti nacionalnu bezbednost.
Ko upravlja centrom i ko koristi njegove usluge?
Za uspostavljanje i upravljanje Državnim data centrom nadležna je Kancelarija za informacione tehnologije i elektronsku upravu Vlade Republike Srbije. Pored nje, u okviru kompleksa posluje i posebno privredno društvo Data Cloud Technology d.o.o. (DCT), osnovano odlukom Vlade Srbije.
Prema odluci o osnivanju, DCT može da pribavlja sredstva iz republičkog budžeta, kredita i zajmova, kao i iz prihoda ostvarenih poslovanjem. DCT pruža komercijalne usluge smeštaja računarske opreme, iznajmljivanja računarskih kapaciteta i zaštite informacionih sistema. To znači da kompanije mogu da koriste infrastrukturu državnog data centra umesto da grade sopstvene objekte za smeštaj servera.
Prema zvaničnim podacima Kancelarije za IT i eUpravu, među komercijalnim korisnicima Državnog data centra nalaze se Oracle, IBM i Huawei. Sa kompanijom Oracle je 2022. godine potpisan komercijalni ugovor o otvaranju regionalnog centra u Kragujevcu, iz kojeg se pružaju cloud usluge. Sa Evropskom organizacijom za nuklearna istraživanja (CERN) uspostavljena je saradnja u oblasti čuvanja podataka.
Na taj način u istom kompleksu postoje infrastruktura namenjena državnim institucijama i kapaciteti koji se komercijalno koriste. Ovakva organizacija otvara pitanja o razgraničenju odgovornosti između državnih organa i DCT-a, kao i o raspodeli troškova korišćenja infrastrukture.
Superkompjuteri i veštačka inteligencija
Državni data centar u Kragujevcu nije namenjen samo čuvanju podataka, iako naziv centra to ne govori. U njemu se nalazi i Nacionalna platforma za veštačku inteligenciju, zasnovana na superračunarskoj infrastrukturi. Superračunari su izuzetno snažni računarski sistemi koji mogu da izvršavaju ogroman broj računskih operacija ogromnom brzinom. Koriste se za naučna istraživanja, složene simulacije, obradu velikih skupova podataka i razvoj modela veštačke inteligencije.
Superračunari se sastoje od velikog broja međusobno povezanih računarskih jedinica sa procesorima (CPU), a sistemi namenjeni veštačkoj inteligenciji često sadrže i veliki broj grafičkih procesora (GPU), specijalizovanih za paralelna izračunavanja. Cena takvih sistema može iznositi od nekoliko miliona do više desetina miliona evra.
Prva Nacionalna platforma za veštačku inteligenciju puštena je u rad u decembru 2021. godine. Prema podacima Kancelarije za IT i eUpravu, njeni resursi dostupni su naučnoj zajednici i inovacionim kompanijama. U aprilu 2026. godine zvanično je pušten u rad i drugi superkompjuter, a najavljeno je i dalje proširenje računarskih kapaciteta.
Razvoj veštačke inteligencije često podrazumeva obradu velikih količina podataka. Međutim, sama činjenica da se superračunari nalaze u istom kompleksu sa serverima državnih institucija ne znači da imaju pristup njihovim bazama podataka. Jedan od najvažnijih zadataka centra jeste da obezbedi strogo razdvajanje informacionih sistema različitih korisnika i spreči neovlašćen pristup podacima, posebno kada računarske resurse koriste i privatne kompanije.
Na primer, ukoliko se u centru čuvaju zdravstveni podaci građana, njima bi smeli da pristupaju isključivo ovlašćeni informacioni sistemi i korisnici, i to samo u obimu neophodnom za zakonitu obradu tih podataka. Programi drugih korisnika centra, uključujući privatne kompanije i sisteme veštačke inteligencije, ne bi smeli da imaju neovlašćen pristup takvim podacima.
Zbog toga je važno utvrditi ko odobrava korišćenje superračunarskih kapaciteta, koje vrste podataka se na njima obrađuju i kakva pravila važe za korišćenje ličnih i drugih osetljivih informacija. Posebno je važno obezbediti da se podaci državnih institucija ne koriste za razvoj i treniranje modela veštačke inteligencije bez odgovarajućeg pravnog osnova i ovlašćenja.
Električna energija, voda i proširenje kapaciteta
Prema saopštenju Kancelarije za IT i eUpravu od 30. aprila 2026. godine, puštanjem u rad novih modula energetski kapacitet Državnog data centra u Kragujevcu povećan je za osam megavata (MW), čime je dostigao ukupno 14 MW. Ova vrednost označava raspoloživi energetski kapacitet centra, a ne njegovu stvarnu potrošnju električne energije.
Radi poređenja, kada bi Državni data centar neprekidno koristio svih 14 MW raspoložive snage, njegova godišnja potrošnja iznosila bi oko 123.000 MWh. To je količina električne energije koju bi jedan (od šest) blokova termoelektrane "Nikola Tesla A", instalisane snage 210 MW, mogao da proizvede za približno 24 dana rada punom snagom, što očigledno nije malo. Naglašavamo da je reč o teorijskom poređenju, a ne o stvarnoj, izmerenoj potrošnji data centra.
Potrošnja vode je takođe značajno pitanje. Prema zvaničnom izveštaju kragujevačkog Vodovoda, u 2021. godini svim potrošačima njegovog vodovodnog sistema isporučeno je približno 11 miliona kubnih metara vode. Sa druge strane, prema podacima koje je direktor Vodovoda izneo 2026. godine, godišnja potrošnja Državnog data centra iznosi oko 11.500 kubnih metara. Poređenjem ovih podataka dobija se odnos od približno 0,1%. Međutim, pošto se podaci odnose na različite godine, ovaj procenat treba posmatrati samo kao orijentacioni.
Znači, prema dostupnim podacima, sadašnja potrošnja vode data centra predstavlja relativno mali deo ukupne isporuke kragujevačkog Vodovoda. Mnogo je važnije utvrditi koliko će vode biti potrebno nakon najavljenog proširenja kapaciteta.
Na zvaničnom sajtu Kancelarije za IT i eUpravu najavljeno je dalje proširenje energetskih kapaciteta Državnog data centra u Kragujevcu. Prema izjavi direktora Kancelarije Mihaila Jovanovića od 15. decembra 2025. godine, planirano je povećanje kapaciteta sa 14 MW na ukupno 56 MW, odnosno njegovo učetvorostručavanje.
Takvo proširenje nameće pitanja o budućim potrebama za električnom energijom i vodom, mogućem opterećenju lokalne infrastrukture, troškovima rada i uticaju na životnu sredinu.
Zašto su ova pitanja važna?
Centar predstavlja važnu infrastrukturu za funkcionisanje državnih informacionih sistema, pružanje elektronskih usluga građanima i privredi, kao i razvoj novih tehnologija. Centralizacija računarske infrastrukture može da omogući pouzdaniji rad informacionih sistema, efikasnije korišćenje opreme i bolju zaštitu od tehničkih kvarova i napada. Međutim, koncentracija velikih količina podataka, uključujući podatke državnih institucija i bezbednosnih službi, zahteva visok stepen zaštite i jasno definisanu odgovornost.
Zaštita podataka i kontrola pristupa informacionim sistemima uređeni su međunarodnim standardima, među kojima posebno mesto zauzimaju ISO/IEC 27001 i ISO/IEC 27002, dok se ISO/IEC 27017 i ISO/IEC 27018 odnose na bezbednost i zaštitu podataka u klaud okruženju, a ISO/IEC 27701 na upravljanje zaštitom ličnih podataka. U Srbiji je ova oblast uređena i Zakonom o informacionoj bezbednosti i Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Zato je važno utvrditi koje standarde Državni data centar u Kragujevcu primenjuje, da li poseduje odgovarajuće sertifikate, na koje sisteme se oni odnose i ko nezavisno proverava da li se propisane mere zaštite zaista sprovode.
U nastavku ćemo izdvojiti tri najvažnija razloga za brigu, oslanjajući se na proverljive podatke, zvanične dokumente i pitanja na koja javnost još nema potpune odgovore.
O pitanjima transparentnosti rada Državnog data centra u Kragujevcu pisao je i ranije portal E-Stvarnost, koji je tokom jula i avgusta 2026. godine objavio seriju od tri istraživačka teksta: "Šta će ljudima dati Data-centar u Kragujevcu?", "Pod velom tajne rad Data centra u Kragujevcu" i "Tajna budućnost". Redakcija je od nadležnih institucija zatražila informacije o potrošnji električne energije i vode, uticaju na životnu sredinu, upravljanju podacima i planiranom proširenju kapaciteta. Kancelarija za IT i eUpravu odbila je zahtev pozivajući se na tajnost podataka, dok je državno preduzeće DCT odgovorilo da ne poseduje traženu dokumentaciju. Portal je objavio oba odgovora, a redakcija je zbog odbijanja zahteva podnela žalbu Povereniku za informacije od javnog značaja.
Razlog za brigu 1: Ko ima pristup podacima građana i ko kontroliše njihovu zaštitu?
Jedna od najvažnijih funkcija centra jeste čuvanje i obrada podataka državnih institucija, među kojima se mogu nalaziti i izuzetno osetljive informacije o građanima. Zbog toga se postavlja osnovno pitanje: ko može da pristupi tim podacima, i kako se sprečava njihova zloupotreba? Centralizacija podataka ima brojne prednosti, ali donosi i određene rizike. Ukoliko se veliki broj državnih informacionih sistema nalazi na zajedničkoj infrastrukturi, eventualni ozbiljan bezbednosni propust mogao bi da ima posledice po veliki broj građana i institucija.
Posebnu pažnju zaslužuje činjenica da infrastrukturu centra, pored državnih institucija, koriste i privatne kompanije. Iako to samo po sebi ne znači da privatni korisnici imaju pristup državnim bazama podataka, njihovi informacioni sistemi moraju biti strogo izolovani. Zato je važno utvrditi kako je ta izolacija tehnički obezbeđena, ko je kontroliše i da li je njena efikasnost potvrđena nezavisnim bezbednosnim proverama.
Međutim, zaštita podataka ne podrazumeva samo sprečavanje "hakerskih" napada sa strane. Potrebno je sprečiti i zloupotrebe koje bi mogli da izvrše zaposleni ili druga lica sa određenim ovlašćenjima. Na primer, administrator koji održava računarsku infrastrukturu ne bi trebalo da ima neograničen pristup sadržaju baza podataka samo zato što poseduje tehnička ovlašćenja za održavanje servera.
Takođe, sâmo postojanje propisa i sertifikata nije garancija da se sve mere zaštite zaista sprovode. Potrebne su redovne provere, evidencija pristupa podacima i jasna odgovornost u slučaju bezbednosnog incidenta.
Zbog toga je neophodno dobiti odgovore na sledeća pitanja:
1.1. Koje se kategorije podataka građana čuvaju i obrađuju u Državnom data centru u Kragujevcu?
1.2. Koje organizacije i službe imaju ovlašćenja za pristup tim sistemima i kako se takav pristup kontroliše?
1.3. Koje mere zaštite se primenjuju i da li su svi relevantni sistemi obuhvaćeni odgovarajućim sertifikatima?
1.4. Da li se redovno sprovode nezavisne bezbednosne provere i ko ih obavlja?
1.5. Da li su od početka rada centra zabeleženi incidenti koji su doveli do neovlašćenog pristupa, gubitka ili otkrivanja podataka?
1.6. Kako je tehnički obezbeđeno da privatne kompanije koje koriste usluge Državnog data centra ne mogu neovlašćeno da pristupe podacima državnih institucija i da li je efikasnost tih mera potvrđena nezavisnim proverama?
1.7. Kako je raspodeljena odgovornost za zaštitu podataka između državnih institucija koje koriste usluge centra, Kancelarije za IT i eUpravu i kompanije DCT, i ko odgovara u slučaju bezbednosnog incidenta?
1.8. Da li se podaci državnih institucija koriste za razvoj ili treniranje modela veštačke inteligencije na superračunarima centra, ko odobrava takvu upotrebu i kako se proverava da za nju postoji odgovarajući pravni osnov?
Naravno, niko ne očekuje da država javno objavi tehničke detalje koji bi olakšali eventualne napade. Međutim, postoji velika razlika između čuvanja takvih informacija u tajnosti i uskraćivanja javnosti osnovnih podataka o tome ko je odgovoran za zaštitu i ko kontroliše njeno sprovođenje. Bezbednost podataka građana ne bi smela da počiva samo na uveravanjima nadležnih da je sve pod kontrolom, već na proverljivim procedurama, jasnoj odgovornosti i nezavisnom nadzoru.
Razlog za brigu 2: Potrošnja električne energije i vode i uticaj na životnu sredinu
Rad velikih data centara zahteva značajne količine električne energije, a u zavisnosti od tehnologije hlađenja i vode. Zbog toga je važno da javnosti budu dostupni podaci o stvarnoj potrošnji, troškovima i uticaju na životnu sredinu, posebno imajući u vidu najavljeno proširenje kapaciteta.
Posebno zabrinjava što je, prema pisanju "Kragujevačkih novina" iz avgusta 2026. godine, Kancelarija za IT i eUpravu odbila da dostavi podatke o potrošnji električne energije i vode, pozivajući se na zaštitu tajnih podataka i nacionalnu bezbednost. Teško je razumeti zbog čega bi objavljivanje ukupne godišnje potrošnje ovih resursa samo po sebi predstavljalo bezbednosni rizik.
Zbog toga je neophodno dobiti odgovore na sledeća pitanja:
2.1. Kolika je stvarna godišnja potrošnja električne energije i vode Državnog data centra, za svaku godinu od početka njegovog rada?
2.2. Koja se tehnologija hlađenja koristi, koliko se vode troši za hlađenje i da li se koriste zatvoreni sistemi za njenu recirkulaciju?
2.3. Koliki su godišnji troškovi električne energije i vode i kako se oni raspodeljuju između državnih i komercijalnih korisnika?
2.4. Na osnovu kojih analiza je planirano proširenje energetskog kapaciteta, kolika se buduća potrošnja očekuje i kako će ona uticati na elektroenergetsku i vodovodnu infrastrukturu Kragujevca?
2.5. Koje su procene uticaja na životnu sredinu sprovedene i koje su mere zaštite predviđene, posebno u pogledu otpadne toplote, buke, rezervnih generatora i elektronskog otpada?
2.6. Na osnovu kojih konkretnih zakonskih odredaba i procene rizika je javnosti uskraćen pristup podacima o potrošnji električne energije i vode?
2.7. Kolika je ukupna vrednost dosadašnjih ulaganja u Državni data centar, koliko je sredstava predviđeno za njegovo proširenje i na osnovu kojih ekonomskih analiza je utvrđena opravdanost tih ulaganja?
Podaci o potrošnji javnih resursa i uticaju na životnu sredinu predstavljaju informacije od javnog interesa. Njihovo objavljivanje ne bi smelo da zavisi samo od dobre volje institucija koje upravljaju centrom.
Razlog za brigu 3: Politički uticaj na izbor rukovodilaca
Državni data centar u Kragujevcu predstavlja infrastrukturu od izuzetnog značaja za funkcionisanje državnih institucija i zaštitu podataka građana. Zato se opravdano postavlja pitanje da li se njegovi rukovodioci biraju isključivo prema stručnosti, iskustvu i rezultatima rada ili na njihov izbor utiču i politički kriterijumi.
Direktor Kancelarije za IT i eUpravu Mihailo Jovanović istovremeno je član Glavnog odbora Srpske napredne stranke (SNS). U saopštenju objavljenom 14. septembra 2024. godine na zvaničnom sajtu SNS-a, Jovanović je izjavio: "Izražavam svoju punu podršku predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću". U nastavku saopštenja pohvalio je Vučićevu posvećenost, hrabrost i politiku očuvanja nacionalnih interesa. Nije jasno da li ga je za posao direktora kvalifikovala stručnost ili podanički mentalitet.
Ni direktor državne kompanije Data Cloud Technology (DCT), Danilo Savić, nije bez prethodnog angažovanja u političkim institucijama. U martu 2018. godine izabran je za člana Gradskog veća Kragujevca, zaduženog za informacione tehnologije, elektronsku upravu i "Pametan grad", u vreme kada je gradsku vlast predvodio Radomir Nikolić iz SNS-a. Političko angažovanje ne znači automatski da neko nije stručan za funkciju koju obavlja. Međutim, kada je reč o institucijama koje upravljaju osetljivim državnim podacima i značajnim javnim sredstvima, neophodno je da javnost može da proveri kako su njihovi rukovodioci izabrani.
Posebnu pažnju zaslužuje i profesionalni put Bobana Mihailovića, koji je od 2002. do 2020. godine radio u kragujevačkom Vodovodu, gde je poslednje četiri godine obavljao funkciju tehničkog direktora. Nakon toga (sa 47 godina) prelazi u Kancelariju za IT i eUpravu, gde postaje jedan od rukovodilaca državnih data centara, a kasnije i direktor Sektora za tehničku podršku u DCT-u. Imajući u vidu razlike između upravljanja komunalnim sistemom i složenom informacionom infrastrukturom, opravdano je postaviti pitanje na osnovu kojih stručnih kriterijuma i postupaka je napredovao na ove funkcije.
Dodatna pitanja otvara praksa imenovanja vršilaca dužnosti u Kancelariji za IT i eUpravu, uključujući i samog direktora. Takva imenovanja zahtevaju posebno obrazloženje kada se ponavljaju umesto sprovođenja redovnih konkursnih postupaka.
Zbog toga je neophodno dobiti odgovore na sledeća pitanja:
3.1. Na osnovu kojih stručnih kriterijuma, ostvarenih rezultata i sprovedenog postupka je Mihailo Jovanović izabran za direktora Kancelarije za IT i eUpravu, i koliko puta je od 2017. godine imenovan ili ponovo postavljen na tu funkciju?
3.2. Da li su za funkcije direktora, zamenika direktora i pomoćnika direktora sprovođeni javni konkursi, kada su sprovedeni i ko su bili kandidati?
3.3. Zbog čega pojedini rukovodioci Kancelarije obavljaju funkcije u statusu vršilaca dužnosti i kako je obezbeđena zakonitost takvih imenovanja?
3.4. Ko konkretno rukovodi tehničkim radom Državnog data centra u Kragujevcu, koje stručne kvalifikacije poseduje i kako je izabran na tu funkciju?
3.5. Ko je predložio i imenovao Danila Savića za direktora DCT-a, koji su kriterijumi primenjeni i kakvu je ulogu u njegovom izboru imalo prethodno angažovanje u Gradskoj upravi Kragujevca?
3.6. Koji mehanizmi obezbeđuju da odluke o upravljanju centrom, pristupu podacima i izboru komercijalnih korisnika budu zasnovane na zakonskim i stručnim kriterijumima, nezavisno od stranačkih interesa?
3.7. Na osnovu kojih stručnih kvalifikacija i konkursnog postupka je Boban Mihailović, nakon 18 godina rada u kragujevačkom Vodovodu, 2020. godine prešao u Kancelariju za IT i eUpravu, a već 2022. obavljao funkciju pomoćnika direktora zaduženog za Državni data centar? Ko ga je predložio za te funkcije i na osnovu kojih merljivih rezultata je kasnije imenovan za direktora sektora u DCT-u?
Upravljanje infrastrukturom od nacionalnog značaja zahteva transparentan izbor rukovodilaca, jasnu odgovornost i institucionalnu zaštitu od neprimerenog političkog uticaja.
Zaključak
Državni data centar u Kragujevcu predstavlja važan infrastrukturni projekat čiji značaj za funkcionisanje državnih institucija i razvoj digitalnih tehnologija nije sporan. Međutim, upravo zbog njegovog značaja, javnost ima pravo da zna kako se štite podaci građana, ko kontroliše njihovu bezbednost i kako se koriste javna sredstva.
Postavljena pitanja ne znače da su u radu centra utvrđene nepravilnosti. Ona ukazuju na oblasti u kojima su potrebne potpunije informacije, jasna odgovornost i nezavisna kontrola.
Transparentnost i bezbednost ne bi trebalo da budu suprotstavljeni ciljevi. Naprotiv, transparentnost u pogledu odgovornosti, troškova i sprovođenja kontrola može doprineti većem poverenju građana u bezbednost njihovih podataka.
